Zdenka Feđver
Poezija i proza
Dunavom
Pradeda Ištvan, hleb tražeći, iz Bačaljmaša Dunavom u Vukovar doplovio. Deda Stjepan, talasima memorisan, skelom i čikljom, Vukom i Dunavom, hleb sticao. Otac Antun, pećar, sve naše seobe, Dunavom omeđene i kaljevim pećima ušuškao.
Rođena na Stjepanov rođendan, na Antunov, Sinišu iznedrila. U Somboru, Dunav-Tisa-Dunav – kanalskom. U koji će tok, na čije rođenje, Sinišin potomak naćve porinuti?
Poezivanje
Nepoznata reč. Bar meni.
Rodila se, valja je ljuljati.
Naglo odrasla, ime nije menjala,
U Gradskoj biblioteci u Somboru
Raširila ruke, topla nedra,
U sigurno krilo sve ušuškala,
I poznate, i ne, i stare i mlade,
I one koji se još uvek otimaju,
Poželela od svih stihove,
A onda neobično, a trajno,
Sve izgovorene stihove
U jednu pesmu pretvorila.
Mirisom da me pamti
Ako već moram, a moraću, neka to bude što kasnije, lako i brzo, sa osmehom, jer i to se nekom desi. Ako već moram, a moraću, da ne mučim ni sebe, ni d…
Moji
„Izvini komšija“, rekla sam pokojniku sahranjenom pored mojih roditelja, sela na ivicu njegove grobnice i zapalila. Komšija je u mermeru, ne ometam ga…
Sen
Još uvek, iznenada kad sretnem, glavu sedu, sporog hoda, i sa rukama na krstima, mislim – Otac. A dobro znam, odavno sa majkom, ruku pod ruku, h…
Bez tvoje ruke
Tebi sam prvoj sve mogla reći. Odavno odrasla, još krilo tražim. Nešto lepo kad se desi, tebi da kažem, Mati, radost da bude veća. Vreme sve briše, ka…
Liste čekanja
„Joj!“, jauknula sam nasred Glavne ulice, ali u sebi i stala, nemo trpeći oštar bol u levom kolenu. I čekala da bol prođe. Koleno kao da me je shvatil…