Srce je tu. Nameštam kosti, zglob po zglob. Mozak još uvek luta, prebira snove tražeći tumačenja, ali savršeno posluje i nekim svojim redom sve koske podmazuje. Kad stigne do kolena, ustajem, uvek levom. Uzglavlje je na toj strani. Najteže je sa krstima. Bolom odgonetaju ime. Onda pijem kafu, mozak vraćam kući. Sve neuspešnije.