Ljubljene dok su tvrđave.
Posle gaje decu,
ispraćaju, dočekuju,
čekaju, čekaju…

Izlaze samo za novu godinu,
ponekad između,
možda za promociju
neke jubilarne knjige.

Samo kćeri ih maze.
Stare brže, ružnije,
potpore kuće nepriznate.
Stihove o drugim ženama čitaju.

U bolesti pesnika
jedini melem, nužan.
Kad pesnici umru –
ljubavnice objavljuju pisma.